Jump to content
Piske

Zadnji pogon vs prednji pogon vs pogon na sve točkove

Recommended Posts

Zadnji pogon vs prednji pogon vs pogon na sve točkove (VIDEO)

Podelite sa prijateljima:
  • Share via Facebook
  • Share via Twitter
  • Share via LinkedIn
  • Share via Pinterest
  • Share via Google
  • Share via Email
  •  

Većina današnjih automobila poseduje pogon na prednje točkove. U isto vreme, raste popularnost onih koji raspolažu pogonskom silom na sva četiri točka u 4WD ili AWD varijantama, dok je zadnji pogon tradicionalno vezan za sportske, premijum i luksuzne četvorotočkaše.

Dakle, imamo tri osnovne postavke pogona, koje ujedno čine jednu od osnovnih klasifikacija motornih vozila.

Njihove performanse se razlikuju, jer svaka dolazi sa sopstvenim karakteristikama koje se tiču upravljivosti, mada sama upravljivost uveliko zavisi i od drugih faktora. Jedan od njih je i pozicioniranje motora, koje značajno utiče na distribuciju mase, što igra veoma važnu ulogu, posebno prilikom sportske vožnje i vožnje u teškim vremenskim uslovima.

Naravno, svaki pogon ima sopstvenu reputaciju, pa da se na početku podsetimo na osnove:

Zadnji pogon

U opšteprihvaćenoj nomenklaturi, često se označava kao „RWD“ (Rear Wheel Drive). Ovo je najstariji tip pogona, kod kojeg se snaga motora putem transmisije šalje na zadnju osovinu vozila. Možemo ga etiketirati kao najomiljenijeg među automobilskim tradicionalistima. Njegovi počeci datiraju iz vremena samog nastanka automobila, jer je prvo vozilo sa zadnjim pogonom Benz Patent-Motorwagen automobil iz samih početaka Daimler-Benza, 1885. godine. Tu je i Panhard iz 1895., kompanija iz koje je nastao PSA Peugeot-Citroen.

1-58.jpg Benz Patent Motorwagen

Zadnji pogon je omiljen među sportski nastrojenim vozačima jer može efikasno da se „izbori“ s većim brojem konjskih snaga.

1-54.jpg

Prednosti zadnjeg pogona

  • Precizno upravljanje, prvenstveno iz razloga što prednji točkovi ne služe za isporuku snage i samim tim ne gube prijanjanje.
  • Manja masa prednjeg dela vozila u kombinaciji sa odsustvom pogonske sile na prednjim točkovima praktično neutrališe rizik od podupravljanja.
  • Intuitivna postavka koja čini „vađenje“ iz problema lakšim, iz razloga što se prebacivanje težišta vrši duž linije pogonskog sistema od napred ka nazad.

Nedostaci zadnjeg pogona

  • Loše prijanjanje po klizavoj voznoj podlozi zbog male mase preko pogonskih točkova. Čuvena je priča o vozačima Mercedesa koji u prtljažnik stavljaju džakove s peskom zimi, da bi poboljšali trakciju, mada je kod modernih vozila ovaj problem donekle rešen modernim sistemima elektronske kontrole stabilnosti.
  • Postoje oni koji zadnji pogon smatraju zastarelim, navodeći primere napredne tehnologije utkane u sisteme integralnog i prednjeg pogona, što obezbeđuju slične performanse. U nekim slučajevima, neophodno je spomenuti, automobili sa zadnjim pogonom su napravljeni s ciljem da bude nostalgiju.
  • U slučaju da automobil sa zadnjim pogonom ima osovinu koja nema nezavisno ogibljenje, upravljanje može biti grubo i neprijatno.

Prednji pogon

Poznat pod oznakom „FWD“ (Front Wheel Drive), podrazumeva slanje snage motora na prednje točkove. Ovaj sistem se pojavio 1900-ih godina u različitim prototipskim formama, a potiče iz Francuske. U to vreme, egzistirao je isključivo u ranim danima auto-moto sporta.

1-57.jpg 1934 Citroën Traction Avant

Prvi (uspešan) serijski automobil s prednjim pogonom je proizvod firme Birmingham Small Arms Company. Neke druge kompanije iz Nemačke i SAD su zapazile ovo rešenje i počele i same da ga usvajaju. Rana vozila s prednjim pogonom koja su obeležila svoje vreme su dolazila, primera radi, iz Auto Uniona (današnji Audi) i Citroena (2CV). Međutim, tek sedamdesetih godina prošlog veka prednji pogon postaje istinski popularan, u velikoj meri zbog formiranja CAFE (Corporate Average Fuel Economy) rangiranja nakon Naftne krize iz 1973. Danas je najčešći vid pogona, a karakteriše ga dobro ponašanje na klizavim površinama i obezbeđivanje više prostora u kabini u odnosu na pandane sa zadnjim pogonom.

1-55.jpg

Prednosti prednjeg pogona

  • Automobili s ovim pogonskim sistemom su generalno manje mase, a veći deo nje je koncentrisan preko prednjih točkova. Ovo obezbeđuje dobar balans i pouzdano prijanjanje. Takođe, pomaže prilikom kočenja.
  • Efikasnost je jedan od glavnih aduta automobila s ovim tipom pogona. Dok ih superiorno prijanjanje čini gorivno efikasnijim bez obzira na veličinu motora, manji agregati koriste manje goriva a manja masa znači i manje opterećenje za motor.
  • Trakcija na zadnjim točkovima je značajno bolja kada oni ne prenose snagu na voznu podlogu. Visok stepen lateralnog opterećenja je stavljen na vozilo prilikom vožnje u krivinama, što zadnje točkove nagoni da se bore s održavanjem prijanjanja. Kada ne uspeju u tome, dolazi do preupravljanja.
  • Nema velikih pogonskih komponenti koje zauzimaju dosta prostora ispod vozila, što karoseriji obezbeđuje nižu poziciju i više prostora u kabini.
  • Karakteristike upravljanja su predvidive i manje agresivne u odnosu na ostale postavke, što znači da je prednji pogon najbolji za novajlije, kao i za oprezne vozače.

Nedostaci prednjeg pogona

  • S obzirom da je pogon napred, prednji točkovi moraju da odrade mnogo posla. Oni su odgovorni za upravljanje, veći deo kočenja, kao i za prenošenje snage na voznu podlogu. Ovo može da prouzrokuje probleme s trakcijom, kao i podupravljanje.
  • Prednji točkovi mogu da prenesu ograničen broj konjskih snaga prilikom brzog prolaska kroz krivinu, pre nego što postanu neupotrebljivi za ovu radnju. Svi vole nagli priliv snage, ali kada je on preteran, prednji točkovi značajno gube prijanjanje, što dovodi do efekta kao da se vozi po ledu a ne suvom asfaltu.

Integralni pogon – AWD/4WD

Ova vrsta pogona obezbeđuje najbolje prijanjanje. 4WD oznaka obično označava sistem koji se koristi na terencima i kamionetima, a može se uzeti kao generalan termin, koji u sebi obuhvata i AWD (All Wheel Drive).

Dakle, pogon na sve točkove je započeo svoju upotrebu pre svega kod radnih vozila, kamioneta i terenski orijentisanih SUV modela. Ipak, s razvojem AWD pogona, koji je značajno različit u odnosu na onaj kod radnih vozila, distribucija pogonske sile na sve točkove je postala pristupačna i kod konvencionalnih putničkih automobila. O razlici između 4WD i AWD pogona smo već pisali, ali da se ukratko podsetimo: 4WD ili 4×4 karakteriše dvostepeni razvodni reduktor. Većina 4WD modela ima tendenciju da funkcioniše u režimu zadnjeg pogona, sve dok nema potrebe za aktiviranjem pogona na sva četiri točka. Za razliku od AWD sistema, ove obično aktivira vozač, što znači da je neophodno da angažuje AWD funkciju preko sekundarne ručice ili dugmeta. Mnogi režimi u „high“ rasponu se pokreću automatski, dok „low“ iziskuje intervenciju vozača. AWD se često meša sa 4×4, i bez obzira što oba sistema angažuju sve točkove u smislu pogona, postoje neke ključne razlike. Generalno, AWD često funkcioniše kao zadnji ili prednji pogon (u većini slučajeva kao prednji), ali radi preveniranja proklizavanja i gubitka trakcije automatski angažuje sve točkove uz pomoć centralnog diferencijala. Neki AWD sistemi konstatno dele pogon na obe osovine u odnosu 50:50.

1-56.jpg

Prednosti pogona na sve točkove

  • Prijanjanje automobila s integralnim pogonom je superiorno. Iz tog razloga, terenci obavezno dolaze s ovim pogonskim sisemom. Uz to sportski primerci mogu da se pohvale boljim ubrzanjima.
  • Najsvestraniji pogonski aranžman. Samim tim ne čudi što je popularan kod tjunera i off-road avanturista.
  • Vremenske prilike nisu problem. Naravno, uslov je da automobil bude opremljen i odgovarajućim gumama.

Nedostaci pogona na sve točkove

  • Bolje prijanjanje na klizavim putevima može uliti suviše samopouzdanja vozaču kada je reč o kočenju i skretanju, što lako može da rezultira nezgodom.
  • Lošija ekonomičnost u odnosu na zadnji i prednji pogon.
  • Veća masa. Više delova podrazumeva i veću težinu.
  • Veći broj komponenti donosi i veću mogućnost da se nešto pokvari. Što je još gore, ne postoji standardni integralni pogon, tako da se komponente ne mogu deliti u onoj meri kao na primer kada je reč o zadnjem pogonu.
  • Neuobičajene karakteristike upravljanja. Naime, svaki proizvođač ima svoje sopstvene kaprice u ovom domenu, tako da su neki integralni pogoni neverovatno laki za vožnju (poput Subaruovog), dok su neki prilično nepredvidivi, posebno ako su modifikovani.

Koji je bolji?

Ovo je jedna od „večnih“ tema među ljubiteljima automobila i predmet brojnih diskusija na forumima. Ne može se kategorički odrediti koji je pogonski sistem „bolji“, jer njegova primena umnogome zavisi od situacije i potrebe. Primera radi, opšti je konsenzus da je pogon na sve točkove dominantan kada je u pitanju vožnja na podlogama koje ne pružaju dobro prijanjanje. Iz tog razloga je integralni pogon omiljen među vozačima koji žive u oblastima gde pada dosta snega ili gde asfaltirani putevi nisu tako česta pojava. U novije vreme, pogon na sve točkove je postao sve prisutniji u segmentu performantnih automobila jer pruža viši nivo prijanjanja.

Kada je reč o pogonskim postavkama na dva točka i argumentima s kojima raspolažu oba tabora, debata postaje dosta složenija. Iz prostog razloga što je pogon na zadnje točkove prvobitan u automobilskoj industriji, on je nekada bio i najčešće prisutan, uz to što je relativno jednostavnog sklopa i konstrukcije koja ne iziskuje velike troškove. Mada je tehnološki evoluirao, niži troškovi razvoja, kompaktniji paket i bolja ekonomičnost, učinili su prednji pogon popularnijim. Naravno, iz razloga složenosti inženjeringa, vozilo s prednjim pogonom a motorom nazad, nema baš mnogo smisla.

Konačno, što se tiče toga „koji je bolji?“, to opet zavisi od situacije. I prednji i zadnji pogon imaju svoje nedostatke, ali su se oba sistema pokazala dobrim, posebno kada je automobil opremljen odgovarajućim gumama, u skladu s vremenskim prilikama.

Spreman za date uslove

Akcenat, kada je poređenje u pitanju, pre svega se tiče toga koji stepen performansi dotični pogon može da pruži tokom teških vremenskih prilika. Ovaj problem obično muči kupce vozila, i to one koji pre svega žele da se od tačke A do tačke B prevezu bezbedno i pouzdano. Svako vozilo s integralnim pogonom ovde ima prednost, jer se tretira kao sposobno za „sve vremenske uslove“, kao i da može da se vozi u svim situacijama. Međutim, ne poseduje svaki automobil pogon na sve točkove, a on poslovično donosi i nešto višu cenu.

Ako bismo tražili dlaku u jajetu, hajde da uporedimo konačno prednji i zadnji pogon.

Automobili s prednjim pogonom gravitiraju ka tome da su upotrebljiviji u svakodnevnim saobraćajnim situacijama, posebno kada se vožnja obavlja po izrazito lošem vremenu. Razlog je taj što motor i transmisija leže preko prednje osovine, dodajući težinu na prednje točkove, što poboljšava prijanjanje na klizavim podlogama. Većina proizvođača standardnih automobila se oslanja na modele s prednjim pogonom jer su jeftiniji za prozvodnju, efikasniji prilikom eksploatacije i obezbeđuju bolje uslove prijanjanja za potrebe prosečnog vozača.

Vozila  sa zadnjim pogonom, uprkos tome što poseduju originalnu postavku, omiljenu u prvim danima motorizacije, imaju neke nedostatke kada je reč o svakodnevnoj eksploataciji za jednog prosečnog vozača. Ovaj pogon, pri lošim vremenskim uslovima i klizavom kolovozu, može vozaču da donese nevolje, posebno onom s manje iskustva, jer nije svako dovoljno vešt da bezbedno upravlja automobilom s pogonom na zadnje točkove, kada su vremenski uslovi izrazito loši.

Dakle, nema kategoričke ocene na kraju, kada je reč o čuvenom pitanju „koji je bolji?“. Bitni faktori su svakodnevna vozačka rutina, vremenski uslovi, i ono o čemu se ne govori često – vozačka veština, posebno kada govorimo o automobilima sa zadnjim pogonom koji raspolažu s mnogo snage. Kriterijum broj jedan treba da se tiče uobičajenih vremenskih uslova u oblasti u kojoj živite. Naravno, kod nas, s obzirom da nema izraženih ekstremnih varijacija, svaki tip pogona dolazi u obzir.

Ponašanje prilikom performantne vožnje

Kada je reč o brzoj vožnji i auto-moto sportu, odnosno situacijama uobičajenim na trkačkim ili reli stazama, sva tri tipa pogona imaju svoje prednosti i nedostatke. Uglavnom, oni se razlikuju u smislu na koji način vozač treba njima da upravlja, jer naravno, ovde ne važe univerzalna pravila. U najvećoj meri se to odnosi na ograničenja koja donosi prijanjanje. Automobili s prednjim pogonom nose etiketu da nisu do te mere „sportski“ kao oni sa pogonom na zadnje točkove.

Vozila čiji su pogonski točkovi napred, imaju tendenciju ka nečem što nazivamo podupravljanje, odnosno otporu vozila da održava željeni smer iz razloga što je prednja osovina preopterećena. Kako da prepoznate ovaj fenomen? Reč je o senzaciji koju imate kada okrećete volan a „ništa se ne dešava“. Ovde na scenu stupa prvi Njutnov zakon o inerciji. Akcenat je na tome što je kod automobila s prednjim pogonom veliko opterećenje skoncentrisano na prednju osovinu, koja treba u isto vreme da isporuči snagu i obavi ulogu upravljanja, što često prevazilazi mogućnosti pneumatika.

Istini za volju, automobili i s prednjim i sa zadnjim pogonom su se dokazali auto-moto sportu. U legendarne FWD primerke se ubraja originalni Mini Cooper, koji je „prštao“ na Monte Karlo relijima, ali i u BTCC-u u novije vreme, u kojem se takmiče gotovo isključivo automobili s prednjim pogonom.

Zadnji pogon je omiljen kada je reč o performantnim automobilima, jer ova postavka pruža najviši stepen fleksibilnosti i prilagodljivosti, bez da se plaćaju penali u performansama. Drugim rečima, kod vozila s pogonom nazad, motor može biti pozicioniran napred, u sredini ili pozadi (kao kod Porschea 911 ili Volkswagen „bube“).

Za trkače, ova postavka pruža „najizbalansiraniji“ osećaj, jer su karakteristike upravljivosti kod automobila sa zadnjim pogonom veoma predvidive, ali pod uslovom da vozač poseduje neophodan stepen veštine za volanom. Pre svega, to može da se zahvali optimalnoj distribuciji mase i činjenici da se od točkova ne traži da rade više stvari u isto vreme. Zadnji točkovi, kao pogonski točkovi, mogu da dovedu do preupravljanja, što je zapravo tendencija zadnjeg dela da „prestigne“ prednji, i što se često dešava u krivinama. Razlog je taj što zadnji pogonski točkovi gube prijanjanje, što za posledicu ima premeštanje težišta, odnosno gubljenje kontrole nad prednjim delom. Trkači preferiraju preupravljanje u odnosu na podupravljanje, jer se iz preupravljanja lakše izvlači, ali ponavljamo, pod uslovom da se za volanom nalazi dovoljno vešt vozač.

Pavle Barta

AutoRepublika

Podeli ovaj post


Link to post

Uvek dajem svoj glas zadnjem pogonu :) 

Prvi auto na kome sam i naučio da vozim VW Buba 1200J Motor pozadi pogon pozadi . Zatim Reno 8 ista koncepcija . Sa Pežoom 504 GL 2000cc ( daleke 1997) motor napred pogon pozadi , naučio sam šta znači uživanje u vožnji :) Hteo bih da napomenem da 90-tih prošlog veka , zimi su bile obavezne radijalne gume , dijagonalne ( imao sam ih na Renou 8 ) nisu mogle da se voze zimi. 

Podeli ovaj post


Link to post

×